Kosa je potrošni materijal i daj me prestanite j.... jer sam se ošišao! I narasti će opet brzo i nije tak loše... Budale! Hahahaa

Neznam kako vi, ali velika većina nas u posljednje vrijeme mijenja dnevni boravak sa nekim bircem. Kave i ostale pizdarije, a još kada postanete dio inventara, onda svaki puta kada odete negdje drugdje u blizini imate osjećaj da nekoga varate.... Hahaha prevariti birc... Pa vjerojatno zato što se uz to mjesto vežu neke najljepše "izlasci" uspomene, koji se ovih dana teško mogu ponoviti... Kad si sam ideš iza šanka po piće jer te konobar ne gleda kao gosta... e to je jebeeno iako zna i proždirat živce...I tako vikend po vikend, godina po godina, mijenjaju se ljudi, ali vjernost bircu ostaje. Ne znam koliko puta ste vi prevarili svoju birtiju, ali ja ću evo i večeras pošto sam nenadano ostao kod dragih roditelja krenuti uhodanom shemom. Pa ako se ikada zateknete u Kutini za vikend pogledajte kako nam zna biti...

Tako je bilo prije nego su nam preuredili dnevnu sobu, pa je sada sve malo previše fancy... ali prihvatljivo, evo tipičan privatluk post, a i Domich malo da te ispromoviramo dodatno ne...? NEKA ŽIVI ELEKTRONIKA :)!!!!!

Evo danas slučajno u gradu naletih na Vannu i odmah sam se sjetio kako je jednom kod mene lagano zatiltala i od muke se meškoljila na stolici. Malo sam prokopao arhivu i pronašao baš tamo di je zaboravila tko joj je mjuzu napravio na albumu. Najgore šta sam na kraju puko i nasmijao se u eter kak je bila zbunjena. Inače skroz ok žena. A zna i pjevat za razliku od ostalih. Evo dolje link pa si pogledajte kak je to bilo, iako je snimka malo loša....Kad se sjetim šta su pričale sve te naše zvijezde i zvijezdice da čovjek ne povjeruje... Nabavit ću obavezno i snimku di mi Žanamari veli kak joj je dugo trebalo da dođe u ovaj "stadion " u kojem je sada .....

Nešto si malo razmišljam, pa sam došao do zaključka da ću morat razvrstavat postove na one "privatne" i na one koji se tiču nekih pizdarija svakodnevice. Tako da je ovaj nešto onako između. Popodne sam bio na groblju, prvi put nakon puno puno vremena da nisam išao navečer. Grad se napunio ljudima. Klinci jedu onu slatku vunu i kombiniraju ju sa crvljivim kestenima. Došli opet gastarbajteri, koji su izgubili onaj svoj prpoznatljivi štih koji su imali sredinom i početkom osamdesetih, ali svejedno vole pa makar to bio dan mrtvih, malo ih probuditi da se ovi prisjete što to njihova djeca voze. Škripanje gumama oko groblja... sick... Slabo sam se pozapaljivao svijeća jer mi je to stajanje i pozdravljanje postalo tlaka... "o pa di si Bojan baš si velik"..... jebote pa normalno da sam velik i da sam narastao pa imam 27 godina eeej. Šta sam narasto narasto sam.... ali si mislim da će mi to govoriti i u ranim četrdesetima kada me vide u tim prilikama. Navečer onako fino kafići puni, prugice opet u igri... Vidio ljude koje dosta vremena nisam vidio... i tako četvrtak za pet. Ali tako to ide valjda... a danas opet za Zagreb...

Dom sa naochalama kao ozbiljni gospodin...

Da vjerojatno znate da sam po novome u Zagrebu... Vikend sam proveo na Bukovcu, i onako potajno, čekao da odnekuda čujem taj poznati zvižduk. Međutim u onoj hrpi vila klinci su vjerojatno zatvoreni i peru po playstationu, pa bi zvižduk ustvari bio pravo čudo. Od jučer sam u Baštjanovoj fino lijepo sređenoj. Nema adsl-a ali sredit će se to skoro. I prikupio si ja još neke materijale za štrebanje, a ostatak dana prosjedio u "Golfu" omiljena zg birtijo vratih se... I tako ležim lagano na krevetu i gledam tv. Sve 5, zaustavio se na RTL-u (slučajno) jer je kao ta serija "Reži me" jebena. Mislim dalo bi se i o tome, ali tu smo zbog talijana... Tipična pola sata pauza za reklame i određene tri minute su me dobile. Postao sam trenutni konzument...
Uz prekrasnu kompjuterski skockanu reklamu ispred mene se pojavila čokolada koja se valja i to ona meni posebno drage bijele boje.... "Give a little mmh to me, and ill give a little mhhmh to you..." Bili su tu svi sastojci koji će jednog debila natjerati na konzumaciju. Sve lijepo i blještavo i na kraju seksualna aluzija na svo to silno prelijevanje i žensku 70ies looka u pozadini.. Malo izremixirana stvar Amande Lear bila je dovoljna da učinim nezamislivo. Možda se stvar baš zato i zove enigma. Iz hlača sam žurnom reakcijom isčupao ostatak love od kave iz "Golfa", obukao tenesice za odbojku (sad ću ih morat prat jer u zmazanima nesmijem u dvoranu) i po onoj kiši krenuo prema trgovini. Trčim po tratovaru sa samo jednom mišlju - šećer i to fino zapakirani i hruskavi! U glavi sam već jeo jebeni kinder bueno i pjevušio si pjesmicu s reklame... "give a...mmmhmhm... to...mmhmhmhm...and ill...", a ono ONA ZATVARA TRGOVINUUU aaaa ne nije istina... "Kasno je i neće mi sad otvarat zbog jedne čokoladice..."
.. šta sad moram do fuckin remize... ??!!
A onda svjetlo na kraju moga tunela...Pekara pokraj još uvijek radi, a čist fino skockana Albanka donosi friške kolače i stavlja ih u frižider. Sa radija odmah ispod grba RH i obrtnice ori se "Sve to ima zemlja ta.. moja Hercegovina.."
Iako makar je trenutak bio bizaran moja šećer-fever je bila jača od stvarnosti ..... mozak je još uvijek radio na Bueno frekvenciji, pa sam si onda situaciju drukčije protumačio... Jedva sam se suzdržao da joj ne zapjevam, pa sam lijepo onako radosno završio sa "Give a little BAKLAVA to me... il give a 7 kuna to you...." I trčećim korakom doma osjećao sam se kao jebeni Gene Kelly! Sada ne osjećam... prefilan sam šećerom...


Inače zabilježene su fotke prazne kutijice u kojoj je stanovala baklava i "grižnja savjesti" faca zbog kasnovečernjeg ubijanja u slatkome. I koliko uopće tic-taca stane u jednu baklavu.....

"Dobar dan!" Dajte mi molim vas recite koliko košta daska za wc?" Imaš od 20 pa do 200 kuna kakvu hoćeš? "Ma dajte mi neku plastičnu običnu.." Ivana daj pogledaj jel ostala u skladištu koja Kristina!!!
Jebote, gledam koji cirkus, mislim si pa jel moguće da je Pevec postao skriveni bordel? I dolazi jedna od minimalcem plaćenih zaposlenica. I donosi wc dasku." -Evo ostala je jedna "bijela Kristina"." Kasnije sam prmjetio da se imena kreću od Maje do Kristine, a kažu i prodavačice da im je tako lakše zapamtiti.... No comment

Evo Domich me čeka dolje u autu. Spremio sam stvari. Uzeo sam si čak i pidžamu. e četkicu si još moram uzet Ja nikad ne spavam u pidžami, pa ustvari nikad ne pišem ni ovo glupo slovo dž? Jučer mi se opet dogodila sranja više veća nego manja. Policija.... Ne vole me... :) Evo uzeo sam četkicu i binaca kalodont kako ste mi savjetovali i pokupio svu lovu po svim računima koje imam. Neka je čudna klima u zraku. Kažu biometeorolozi da je situacija krajnje nepovoljna. To definitivno i osjećam. Nekakav glup suludi osjećaj... koji je to k u zraku? Najvjerojatnije ću se jako rijetko vraćati u mali ćađavi gradić koji bez obzira na sve obožavam. Malo mi se ova verzija naslova čini kao da ga je Lana Jurčević pisala. A jbg žuri mi se jako ovaj me čeka dolje ispred zgrade i već je lud.... Uglavnom nemam pojma šta više da kažem, idem ja polako, ajde budite pozdravljeni...

Nije mi bilo ovih par dana do bloga, ma ustvari do ničega. Samo kiša, tuga i nevjerica u to da nam prijatelja više nema. U petak smo trebali van i nije nam se javio... A onda onaj blesavi osjećaj da ćemo se probuditi iz čitavog tog sranja. Predobri ljudi odlaze a najveća stoka ostaje. Onda tražimo utjehu u onome što se zove vjera. Ali u takvim trenucima i ona je poljuljana do krajnjih granica. U ovome apsolutno krhkome svijetu gradimo svaki svoj životni put i trudimo se kretati prema nekakvim zadanim ciljevima i u tome pokušavamo naći nekakva životna ispunjenja. Na kraju sve šta ostaje je trenutak kojega nikakva iluzija vremena ne može srušiti. Upravo zbog toga taj trenutak postaje vječnost. Jedina prava istinska konstanta u ovome ludilu oko nas. Ovo naše stanje koje zovemo životom toliko je krhko da u našim razmišljanjima ne možemo ni shvatiti koliko smo ništavni i beznačajni, ali evo ipak nam nitko ne može uzeti sjećanja. Znanstveno je dokazano da u našem mozgu samo opažanje stvarnosti i prisjećanje na istu aktivira iste centre u mozgu, pa se onda pitamo što je zapravo stvarnost? Odgovor je da je to ono stanje koje mi doživljavamo stvarnim. Neki odlaze prerano, ali naša stvarnost i zbilja uvijek će biti određena prošlim životnim iskustvima. Ostaje nam uživati u ovoj maloj iskrici koja nam je dana, ta iskrica će biti tu i kada nas ne bude. Upravo to je jedan jedinstveni i neponovljivi - život.

Goran Mičetić-Mitch (1977-2007)

Pozdrav prijatelju, uvijek ćemo te se sjećati! Bojan i Domagoj

Na ovo pitanje pokušavamo pronaći odogovor od kada smo se rodili. Točnije kada smo postali svjesna bića. Nude se svakakvi odgovori, a a ovaj kojeg sam se jutros sjetio tražeći neki video jedan je od najbizarnijih ali opet i mogućih odgovora. Ovo je jedna od najbizarnijih reklama koje sam snimio. Ali mislim da su i takve stvari moguće, ako ne kod nas onda barem preko bare. Kupiš 100 kilašici big mack i odmah je tvoja za cijeli život. Pogledajte molim vas ovu sprdačinu ispod!



I? Pa pravo ispunjenje svake ljubavi, hajdemo žderati. Evo motivacije za looloo da nastavi sa prežderavanjem! :)

Tvrdnja:" - Daj Bojane ne seri, kak možeš tvrdit takve gluposti. Ako hoću imat frendicu onda mora biti jebeno ružna, ili ja moram biti brutalno ružan, a ona zgodna. To je jedini uvjet da tako nešto može postojati!"
* * *
Ovakvo nešto 100x je prožvakana tema, ali vjerujte u muškom društvu uvijek završi podjelom crno na bijelo. Jedni se kunu u sve živo da je takvo nešto znanstvena fantastika i da kad tad taj friendship preraste u fuckship. To je neki argument koji bi kao trebao garantirati nemogućnost m-f prijateljstava.

Idemo malo vidjeti kako stvari stoje:
Da odmah razjasnim stvar, daleko od toga da muški rod nije za soluciju da fuck-prijateljstva zažive, ona u velikoj većini i postoje, ali povremeno nalaženje radi premiksavanja tjelesnih izlučevina ipak nije prijateljstvo (znači - fuckfriend ne ulazi u kategoriju frend kao njegova podkategorija).
Izgled kao uvijet
Postavljanje izgleda kao uvjeta prijateljstva prva je i najčešća greška koju mi muški činimo. Pošto nas većina razmišlja kroz onaj manji, nezavisni ali većinom dominantni međunožni mozak, ako su ispred nas sise one su tu da se prementnu kroz prste a ne da se prijateljuje s vlasnicom. Ako se i prijateljuje onda je to zato da se bude u njihovoj blizini. I da se na kraju eventualno premetnu. Prijateljstvo pada u vodu kada to učini netko drugi umjesto vas. Tu dolazimo do pojma "ljubomorni prijatelj" a u defniciji prijateljstva trebala bi stajati podrška i razumijevanje, a ne opstrukcija prijateljičine veze. Što nas opet vodi do zaključka da niti "ljubomorni prijatelj" nije prijatelj.
Prekid-prijateljstvo
Tu su cure ipak u većini. Pogotovo ako znaju da su krive za prekid veze ili jednostavno ako imaju preveliku količinu empatije pa im je žao jadnika. "Ono gle, slobodno mi se javi pa možemo na neku kavu" ili "zašto nebi ostali prijatelji". Oni mogu otići na kavu ali pod br1. nemogu postati prijatelji upravo zbog rušenja njihovog odnosa više razine - njihove veze. A pod br2. nemogu biti prijatelji jer se vraćaju na onu kategoriju "ljubomornog prijatelja" za kojega smo već rekli da nije prijatelji.
Curina prijateljica i dečkov prijatelj
Ako živite u zabludi da je curina frendica i vaša ako ste 3 puta skupa izašli van - greška. Ona vam ne može biti prijateljica jer je njezina primarna uloga prijateljstvo sa vašom curom, a kako vam cura nije prijateljica (radi se o odnosu višeg stupnja), onda ni njezina prijateljica to isto nije ni vama. Jer kako prijatelj od nekoga tko nije vaš prijatelj može biti vaš prijatelj? :) To vrijedi za cure.
Dečkov prijatelj kao vaš prijatelj je puno lakše objašnjiv kao nemoguć upravo zbog same činjenice da ste žensko. A ako mu je pravi prijatelj, onda iskreno prijateljstvo pada u vodu zbog vašeg dečka. Jer kako možete biti bolji s njegovim frendom nego s njim. (ova kombinacija ipak je ostvariva - pod uvjetom da vam je dečkov prijatelj zanimljiviji od vašeg dečka, pa onda dečku ponudite silazak na stepenicu ispod, a dečkovog prijatelja promovirate u dečka, koji vam onda normalno više nije prijatelj).
Muško-žensko prijateljstvo
Ona koja znate - to su pod br 1. ili ljudi više dimenzije sa moćima potpunog zanemarivanja fizičke privlačnosti i niskih strasti ili br2. potpuni aseksualci ili pod br3. fatalno zaljubljene jedinke koje cijeloga života glume prijateljstvo koje je u njihovim očim iznad fizičke veze koju ostvaruju kroz brak ili dugotrajno hodanje.

Dakle jeli takva stvar moguća? Da čujem....

Lijepi dan idem van kavica i ram, kaj ću sam imam plan vrlo povoljan. Zove tomo >"bojane nisi normalan" ja pročito zadnji post zar ti nije dost?". "Mali test prosho fest, lijepo i po planu, sad nazovi Vidu pa ajmo na pilanu!". >"Di si Vida care stari kako stoje stvari, daj mi pliz samo reci, lete li danas kuglasti meci?" "Ohoho" reče on nabrijan ko slon, "uzmi lijepo auto ti pa dođite vi, isto tako i CeDe, ne zaboravi presvuć se!" Kada sam ja stigo kući morah brzo se presvući, pa obući 2-3 stvari dok ne probudi mi se stari. Zviz u sobu na konobu, pa dohvatih staru robu u kojoj se moj tata baš po pravo igro rata. Danas njegov civil sin ide pucat van na plin tam na onaj stari mlin. "Ko je tamo tko će bit, dal se poslije ide pit?" "Ma drmat ćemo tri na tri oće klinci igrati". VIda, Desić i vojnik plavi ostatak su napucali. Ne pomaže korak lak, kuglast metak para zrak. Iz Oxigena Frane plače jer napucan je u hlače, a ostatak riješen brzo dok Klaus se na podu trzo. Kad završio je bijesan rat otiđosmo svi doma spat. Jer sutra se ipak radi, na poso stari, u birc i školu mladi.


Tako vam to otprilike izgleda ako vas više zanima odite na www.woocamp.com, a evo vam i mali filmich kako nam je bilo na big gameu u šestom mjesecu, ajde pozdrav!

Jedno veliko hvala a onda i osmijeh svima vama :) bloggerima a i ostalima (za koje se uspostavilo) da svraćaju na ovaj blog. Zašto prestige, hm.. netko je zasigurno uvijek korak ispred pa sam tako i ja morao napraviti jedan mali test oko značenja tog koraka i oko njegove praktične primjene. Uff a jesam bezobrazan zbilja, ali ja sam eto zamišljeno ostvario. Završni rezultati čak su me se jako dojmili i pohvale svima koji su sudjelovali. Moram reći da sam u zadnja 2 dana digao poveću prašinu i buku kada je u pitanju posljednji post. Hm možda je bilo i malo manipulacije ali sve u granicama dopuštenoga, a kada na kraju podvučem crtu, ajmo reći da se moj mali esperiment isplatio i da sam si potvrdio činjenice na koje sam tražio odgovore. Da vam odmah kažem svi koji su se zabrinuli, samnom vam je sve apsolutno u redu. Nema nikakvih prevelikih kriza ili nepremostivih i tajnovitih problema. Dragim prijateljima koji čitaju ovu moju blog "self-promotion" ludoriju s natruhama humora hvala na promptnom nazivanju mog broja mobitela. To mi puno znači. Nekima još dugujem objašnjenja. Jebiga nemojte sada slijedeći put ako će stvarno biti frke zatajiti, pa mi uletavati sa pričom o onome vuku i pastiru koji je izvodio ludorije, a kasnije u frci nitko mu nije pritekao u pomoć. Ajmo reći da je ovo bila jedna vrsta društvenog eksperimenta. Određenih društvenih uvjetovanosti i kompleksnih normi koje su postavljene pred nas. Svi koji su bili uključeni vjerujem da im nije žao, a meni je na kraju ostao Prestige. Netko je bio upleten više netko manje a netko tek malo i pasivno, a neka si svatko sam protumači kako kada i gdje. A što reći za ovo na kraju? Stojim sam na vrhu pozornice i potvrđujem teoriju o kreiranju stvarnosti. Svojim namjerama zaista možete učiniti sve što poželite pa makar kako to u određenome trenutku suludo i neostvarivo izgledalo. Granice naših želja ne postoje i sve nam je nadohvat ruke. Završni čin tako vjerojatno dosta puta prođe u životu a da niste niti bili svjesni što vam se dogodilo i tko stoji iza svega. Upravo ti igrači iz sjene, manipulatori i analizatori mogućega, doživljavaju "Prestige" - uzdignuti uspravno na tronu taštine u tišini vlastitog trijumfa. Upleli ste se u mrežu za koju ste mislili da ju pletete upravo vi, a zapravo ste i prije samoga početka svi već bili zapleteni. Otvorite sva čula i pitajte se ... jeli sve onakvo kakvo vidimo? Jeli svrha svega, pa možda i ovoga bloga ;) bila ono što smo mislili? Ili je možda u pitanju bilo nešto drugo? Neočekivano? Poput onih velikih preokreta od kojih vam se preokreće sve ono što je tog dana završilo na dnu vaših želudaca? Ma kako bilo pažljivo pogledajte oko sebe i pokušajte se prenuti iz sna čekaonice života, jer gdje god se okrenuli, mreža je ispletena. Pitanje jeli ona vaša dovoljno čvrsta?

Svaki mađioničarski trik
se sastoji iz tri dijela.

Prvi dio se zove vizualizacija.

Mađioničar prikazuje neki predmet.

Drugi se zove zamjena.
Mađioničar uzima nešto obično


i od toga pravi nešto neobično.

Ali tu nije kraj.

Jer učiniti da nešto nestane nije dovoljno.

Morate to i vratiti.
ALi vi i dalje ne znate istinu... vidite ju, ali ju ne primjećujete, tražite ju, ali ne nalazite odogovor?

Vi pristajete i želite biti prevareni! :)

Pozdrav od Bojana - vidimo se jednom ponovo! ...ubrzo...

Bježim od sebe, bježim od tebe. Tražim te, vidim te, jesi li stvarna? Prilazim ti skupljam snagu. Nemogu, smijem se, plačem u sebi. Gledaš me, glumiš da me nevidiš, znaš da sam tu, blizu tebe, samo se okreni i pogledaj me. Grlim te mislima, mozak se preznojava i trči prema izlazu, srce me zakopalo. Stojim i ne mičem se. Odjednom kraj. Kada ću te vidjeti, kada ćeš ponovo stići u moj svijet. Trčiš, bježiš i nestaješ...

Pola 5. Nisam oprao zube. Zaboravio sam. I kalodont nije neki, još ako je baš onaj otrovni? Mislim ne ubiju me gljive i onda da najebem od kalodonta? Ako se sad dignem probudit ću svoje. Baka hrće preko zida u sobi. Ujutro će reći kak nije oka sklopila. Diže se za 2 sata da kupi burek i kruh. Meni debilu koji ne spava. Stvarno se trebam dić nisam zube oprao. Radi mala lampica. Neću ju ni gasit. Mrtav sam spava mi se. Nedam se još sam u fazi "searching for entertainment". Zagušljivo u sobi da otvorim prozor? Ma ne šta ako mi opet šišmiš uleti. A i da uleti šta mi može, pa ovi naši ne grizu. A i nema ih sad šta brijem kakav šišmiš. A i žedan sam. Da odem u kupaonicu pa cugnem malo vode prije nego si operem zube? Ili da ih operem pa si napravim sok? Ali onda će mi sok bit odvratan. Neću ga pit. Neću ni oprat zube. Ionako ću se dić u 9 pa ih onda oprat. Ali šta ako mi se nakote neke dodatne bakterije. Haha orbitica je na stolu...i čaša od jogobele. Znam šta bi. Jeo bi frape. Da kak da si ga sad radim. A i gotovo je sad imam žvakaću. Već gubi okus. Nabijem ih na njihova zrnca koja ga trebaju zadržat. Kak luk zadži okus 2 dana poslije. A nema zrnca. Uostalom koja zrnca i mogu zadržat okus? Zrnca su urbana legenda, nešto kao šivanje Severininog anusa. Odbijam vjerovati u to. U šta uopće vjerujem? U to da mi se pripishalo to je vrlo vjerojavatno, toliko da prelazi u činjenično stanje. Ne ne pa jer moguće da sam ostao budan i dočekao jutarnje pripišavanje. Užas prljavi zubi žedan i piša mi se, a prije svega spava. Ma ako uspijem sa zadnjim... prve 2 stvari su nevažne. Laku noć-dobro jutro...i hm pa ova žvakaća još ima okus... :)

-"Bojane! Digni se od tog stola i odi dolje ispred zgrade! Sad će doć Ivana i donjet će gljive" -Koja Ivana i kakve gljive?! "Pa Crnjak, rekla sam ti da radi samnom u školi!". Bio je to znalački potez. Stara mi je namjerno namjestila susret. Sigurno i namjerno jer smo dan prije pričali o mojim mobing epizodama iz osnovne kada se o tome nije toliko pričalo. Naravno nisam sišao po gljive ali mi je kroz glavu prošla sredina devedesetih...
***omiljeno oružje: resica od majice s kapuljačom - njom sam redovito mlatio nemoćne po glavi i ostalim ekstremitetima (još bi ju zaslinio da bude odvratna)
***za vrijeme dosade pod odmorom: zvizneš najpodobnijeg sa šakom u trbuh ili šamarčina (isprike Duvnjacima, Korenu, inžinjeru Bijeliću, Beli - inače kada bi me bilo koji od njih danas ulovio nabio bi me da bi to bolesno bilo - svi imaju 2 metra i mrcine su)
***estetika: ako je nedaj bože imala koju disproporciju cura se mogla zakopati - kategorija daske (znate zašto), mljekare (sve je jasno) - uz to da su mljekare imale više pozornosti + pod kategorije i niže kaste raznorazne pegle i takve bolesnoće (frend je 10 godina kasnije bario jednu "peglu" i ona se tog dijela jaako dobro sjećala..."bila sam pegla a sad sam ti dobra?!)
***kako sam bio odličan učenik uvijek su svi nastavnici vjerovali meni i ostatku razreda - razred štrebera koji je terorizirao ostale do te mjere da smo izazvali opću tučnjavu roditelja, a na kraju ukore su pobrali nedužni (rekao sam da me je pljuno u lice i spominjao roditelje... )
***klinci šovninisti i nacionalisti - mlatio sam kao kreten bijelića jer je navijao za zvezdu
Zašto sam sve to radio? Zašto mi je bilo neugodno otić po gljive? Crnjakica... Kad je čitala engleski ja sam zamolio razred za tišinu i smijao joj se u lice. Isto to sam radio i kad je Bela pjevao pjesmicu "dil dil dil" uz napomenu da nije znao reći slovo L. Zašto mi nitko nikad za ništa nije prigovarao? Pojma nemam. Kada bi se nekako mogao vratit u to vrijeme da si zviznem onako jedan fini šamar. Doma kod mene? Jedva da sam 3-4 puta dobio neke batine. NIšta nemogu pronaći nikakvu vezu, ali se sjećam tog zlobnog odvratnjakovića Bojana iz fenomenalnog 8b koji su učili 2 jezika i bili primjer izvrsnosti. Užas... Još jednom ispričavam se za sve hmm malo je reći svinjarije koje sam sa ekipom radio. Mislim kada gledam sve to s vedrije strane, frendovi mi kažu da je Srđan Mlađan sisački monstrum u školi bio tih i povučen i da nebi mrava zgazio. Ajde onda bolje možda dobit malo sa resicom nego poslije s kalashom... ma serem... josh jednom si zadajem cilj do kraja godine pronaći ću sve te ljude i ponuditi jedno oprosti, pa prihvatili ili ne ja ću svoje napraviti.

Koji k? Ne, ne pa danas je ponedjeljak, pa nije moguće, sigurno sanjam glasove komplentne ekipe mojih trenutnih sustanara. Svi su doma pa kak? Pa stara treba bit na poslu?? A joooj pa danas je praznik... ma ne to znači da nema ni novina friških, uuupa znači neću saznati zašto su jučer nogopmetaši Hajduka plakali na igralištu. Neću znati ni rekacije Vlatkice na onaj red carpet cirkus od jučer. Ostat će mi skrivena i najnovija crna kronika, a da ne velim da neću vidjet naslove ostalih retardiranig "big brother-24 sata-vlataka pokos-studentica iz Turske na zadnjoj strani kojoj je dečko automehaničar a ona s njim u slobodno vrijeme voli popravljati aute" novina. Ma šta će mi sve to kad imam youtube isti onaj koje mamić nabije pa si idem sad malo spotove pogledati. Vikend je bio ko kolačić naravno posebno petak. Nas par malo kod domagija neka cugalica, pa nakon toga ram - stvarno je bilo fino i vidio sam konačno neke ljude kojih duuugoooo nije bilo nigdje. Točnije sigurno ih je bilo negdje ali je to negdje iz moje perespektive nigdje. Šta je još novo? Hlače se drže fino, leptiri su malo nesretni jer deset dana nisu vidjeli plavetnilo, a vaga kaže da sam lakši za 2 kile. I da sretan vam praznik nemam pojma šta je vidim da je crveno na kalendaru.

Retardirani zvuk telefona probudio me ujutro. Reko sam da ću to promijenit ali još nisam krenuo u tu akciju. Zove Domich na kavu u 1h a meni se još full spavalo. I onda mi ide prodavat fore da mi je dovoljno da spavam osam sati svakog dana, jer ako spavam duže luči mi se kao neki enzim od kojeg mi se još više spava. Htio sam da mi konkretno kaže o kojem se enzimu radi ali sam skužio da mu je vjerojatno dosadno, ali da će ići s pričom o tom enzimu... Normalno ja sam nastavio dalje spavati usprkos mogućnosti da mi se taj enzim izluči. I ona ulijeće stara da se dignem i da nebudem ko mila gera. Normalno pitao sam ju tko je ta Mila Gera i kakva je to osoba morala bit da je postala sinonim nekekvog vucakanja i sporoće? I zašto mila gera a ne npr. vlaška mlada? Dobro vlaška mlada se samo malo sporije sprema a kak se tek sporo spremala Mila Gera dok se udavala? Takve blesave misli mi letaju danas primozgom jer je vani kiša i hladno i 10 mjesec, tako da mislim da ću se sada u najboljim manirama mile gere i vlaške mlade krenuti s pripremama za ovu subotu, ali mislim da ću prije svega baciti još malo izlučivanja enzima spavanja, jer šta mi po ovakvom zijevajućem vremenu preostaje?

Kupio sam si nove hlače, svi si nešto kupuju. Mislim još ću nosit ove kratke dok god zraka sunca bude stizala do nogu. Ne volim nove hlače jer se ne druže dobro na početku sa nogama i dupetom. Više se ne vole nego vole. Stara je liječila kompleks šta već 3 dana se izderava onak bezveze na sinčića jedinorođenoga, pa sam onda kao i svaki jedinac dobio poklon ispriku u obliku hlača. Kao odi si sam izaberi, a baš me briga i jesam otišao sam si izabrat. E sad a šta da imam brata ili sestru, kak bi to išlo tko onda dobiva isprika poklon? Onaj koji je bio bolji taj mjesec ili kak? Jučer me jedna draga mi osoba onako podjebala kao vi jedinci svi ste mamini sinovi. Pa jesam mamin sam sin, i tatin... Ne znate vi sretnici kak je to biti sam. Waaauuu autići majorette i matchbox su samo tvoji... super.... jedeš 4 kuglice sladoleda... dobivaš super trenirke iz trsta i vrhunske pikule kao klinac... A onda navečer igraš sam protiv sebe šah i trudiš se jednako igrati i za crne i za bijele. E sad jesam li razmažen zato šta sam jedinac? Hm, nisam objektivan da o tome sudim to mogu drugi reći. Ali zakinut sam totalno i nikad neću znati kako je to fosvađad se i potuć i onda opet mirit i kak je to imat "burkea" haaaha. Nego ipak me na kraju razvesele riječi nekog polustrica iz Španskog koji uvijek kada dodđe kt kaže: "Ma jebe ti se na kraju kad pogledaš sve će biti tvoje! :)" Znam da je materijalističko sranje ali evo barem nešto su izmislili da nas jedince održe normalnima. E pa danas je petak i jedinac ide proslaviti svoju samoću i razmaženost. U novim hlačama.

Koji su to tekstovi pa evo vidite ovog jednica kako je lijep mlad naočit i kako zna sa ženama i kako lijepo maše rukama u zahtjevnom ritmu i priča o svom selu i djevojci koja je u selu njegovom bila pa je onda on jedinac davao milijone da bi došao do nje a jedinac je i lijep i naočit i ima te milijone. A ako ikada opet bude ljubio onda će to biti ista ta iz njegovog sela di je još kao mali ljubio i nevinost gubio a onda je našao nju sa usnama medenim. Dirljiva ljudska priča!

Nakon još jednog ubilačkog vikenda nedjelja uvijek fino legne da se malo provezem po okolici (danas s domichem u Selishtu zavrshio) pa onda potaknut svim mislima koje se tako obično slijevaju u glavu tijekom naših višesatnih razgovora odlučio sam si malo promisliti o svim stavrima koje me trenutno okružuju. Jesam sretan? Pa nije neka prevelika sreća, ali 2-3 stvari koje me trenutno uveseljavaju dovoljne su da me drže u nekoj ajmo reći pozitivi. Sjetio sam kako sam živio prije i kako živim sada i onda mi je iz vedra neba (a stvarno je bilo vedro) pala na pamet lektira iz srednje i Camusov "Stranac" koji mi je onako jedini fino lego nakon svih tih gimnazija lektira sprdnji. I kak me je to fino diglo od nekih depresivnih, hm.. nije sad preseravnje, ali ajmo reći postmodernističkih misli. Šta kurac da sam najobičniji proizvod nekakvih blesavih socijalnih interakcija gena i pizdarija... ma kakvi ne pušim to. Evo poserem se na stavove koji nam onako fino daje priliku da uvijek imamo neke isprike tipa . "Šef je u banani", "Poso nevalja", "Profesor je kreten". A moram reći da sam nekako u zadnje vrijeme bio u fazi kada optužuješ sustav za neke vlastite pogreške koje činiš za vrijeme ovog puta kojeg nazivamo životom. Ulovio sam se malo Sartrea ponovo i egzistencijalizma.... mmm carski. Definitivno smo sami krojači vlastitih sudbina i 100% je sve ono što činimo važno i ima utjecaj ne samo na nas nego i na tu istu okolinu za koju smatramo da je toliko presudna za život pojedinca. Samo se treba malo odvažiti , pokazati stav i želju u stvaranju nekih boljih i zanimljivijih shema od našeg života. Samo je pianje kada će tko i u kojem trenutku to i shvatiti... Nadam se da ću uspjeti... u skorije vrijeme... I da . nabijem i lažni moral i socijalnu uvjetovanost i norme ponašanja.... Na kraju nam ostaje kao najveća odgovornost naša sloboda. Valjda ću saznat kako s njom na granu zelenu!


Ovaj film si definitvno nabavite odlična odlična stvar.... obavezno pogledati!